Djecak u nevolji, djevojke u zalutalim ulicama. Saptom ispijene kave. Odlazim u drugi grad, onaj suprotni, nestali i skriven. Putujem godinama, ispod ulica, tiho. Nosim na srcu kamen od bakra, broncanu ogrlicu oko vrata i putujem. Tiho pjevusim posljednje stihove, nase pjesme. Zibam tijelo u nepravilnom ritmu. Odlazim u najljepsi park na svijetu, zelim ga u svom gradu.Vidim nas na klupi, smijem se djevojci koja place i mladicu koji pokusava prijeci barikade njene razmazenosti. Sjecam se naseg parka i mojih suza. Sjecam se prvog pada i posljednjeg poljupca. Sjecam se svake melodije "Eskima" pale s tvojih usana. Smijem se nebu, pticama,nama i putujem. Gledam debele macke lutalice, sporke ulice i covjeka koji je kao orijas prema meni. Gledam svoje zaprljale patike i razvijene djevojke. Putujem njemo pored njih.Morska dubina mi se i na daljinu smije. Putujem ubrzanim korakom. Sretno lice, razocaravajuce geste, licemjeri i melankonici, cine dan drugacijim.Suputnici prave nakaze od sebe, od tebe, ne shvacajuci da su oni samo suputnici, da su jos samo "nobovi" da nisu "profi" poput nas.Ne shvacajuci cari jutra i srecu noci odlaze u tisinu rijeci. Budimo dobri glumci, moramo se proslaviti u svijetskom teatru. Ime zapisano u srcu putnika ima tezinu diamanta da ruci djevojke. Cuvaj me u sutonu jer jutra cu prespavati. Pricaj mi o tvojim snovima, jer moj ego ne dopusta mojim da izidu. Zelim te slusati, ne zelim nestati... putnik ne zeli biti horda....